O položaju žena u IT industriji, ženskoj solidarnosti, aktivnostima i misiji organizacije GirlTHing razgovarali smo sa Almom Šećerbegović, pokretačicom inicijative GirlTHing i predsjednicom Skupštine GirlTHing-a, Azrom Bašić, članicom GirlTHing-a i tima za socijalne mreže, Lejlom Šarić, članicom GirlTHing-a i odgovornom osobom PR tima i Lejlom Bašić, predsjednicom GirlTHing-a.

Kako je nastao GirlTHing? Sa kojom idejom je sve počelo, kako se razvijala vaša misija?

Alma: Zbog čega žene ne podržavaju jedna drugu? Zašto ne navijamo jedne za druge? - to su samo neka od pitanja koje su mi se motala po glavi kada sam razmišljala kako, u svojoj dugogodišnjoj karijeri asistentice na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, sam vrlo često uspostavljala kontakt sa studentima nego sa studenticama. Čak sam i sama znala biti frustirana kako one ne mogu da shvate određene koncepte i vjerujem da sam ih sa takvim svojim stavovima i povrijedila. S druge strane, i sama sam se borila sa vlastitim demonima. Oduvijek sam htjela biti dio grupe, u kojoj ću se osjećati prihvaćeno baš onakva kakva jesam. Kroz odrastanje i karijeru sam nekako stalno bila sama što mi je dodatno otežavalo ionako strmoviti put prema vrhu.

Nakon završetka doktorata, dobila sam poziv da učestvujem na jednom panelu na temu uključenosti djevojaka u studij elektrotehnike i računarstva. Fakultet na kojem sam zaposlena je imao relativno veliki procenat upisanih djevojaka u odnosu na druge fakultete u regiji. Međutim, nakon završetka veliki broj tih istih djevojaka je pronalazilo “lakše” poslove u odnosu na njihove kolege. Rijetko bi čuli o nekoj studentici koja je uspjela i ostvarila se u karijeri. To me je zaintrigiralo pa sam počela da promatram studentice na hodnicima i da ih zaustavljam i pitam šta je to šta one smatraju da im nedostaje. Odgovori koje sam dobila su bili vezani za njihov nedostatak sampouzdanja u svoje vještine i izostanak rada na stvarnim projektima. Taj isti problem sam imala i ja kada sam bila studentica na istom tom fakultetu godinama prije. Sjetila sam se koliko mi je tada trebala podrška i savjet a ja to nisam imala od koga dobiti. Znala sam gledati u svoje muške kolege i razmišljati kako su oni pametniji i sposobniji od mene, samo zato što su diskutovali o temama o kojima ja nisam imala pojma.

Moj suprug Elmir mi je dao ideju da pokrenem inicijativu za mlade djevojke, koje će imati podršku u svom profesionalnom razvoju koji im je nedostajao u tradicionalnom školovanju. Jedan telefonski razgovor je bio dovoljan da izađem iz svoje zone komfora i uz pomoć budućih članica – studentica organizujem prvi inicijalni sastanak 28.12.2018. godine. Na sastanku je tada bilo 80tak mladih djevojaka, studentica Fakulteta elektrotehnike koje su imale želju da nauče nešto novo.

GirlTHing je počeo sa radom kao inicijativa unutar zidova Fakulteta elektrotehnike u Tuzli. U martu 2019. godine smo postali ogranak Studentskog vijeća Fakulteta elektrotehnike u Tuzli i tim otključale vrata ka nešto ozbiljnijem svijetu, svijetu projekata finansiranih od strane svih nivoa vlasti, fondacija te stranih i domaćih donatora. Uzele smo učešće na jednom takvom projektu i kao jedan od pobjedničkih timova smo dobile finansijsku podršku za osnivanje udruženja. Udruženje mladih žena “GirlTHing” je zvanično registrovano 17.9.2020 godine i time smo otvorili vrata svim mladima, posebno mladim ženama, koji žele da razvijaju svoje prvenstveno IT vještine, probaju nešto novo, steknu samopouzadnje i dobiju priliku za napredak.

Koja je bila Vaša lična motivacija za rad u neprofitnom sektoru i ovu vrstu angažmana?

Lejla Šarić i Azra Bašić: Kada ste član jednog društva, jedne zajednice, uvijek imate potrebu da istoj doprinesete na neki svoj, unikatan način. Počnete sa onim što najviše volite, u čemu smatrate da se poprilično dobri. Kada sa tim uspijete povezati osnaživanje djevojaka i kreiranje povoljnije sredine za njihovo dalje obrazovanje i usavršavanje, pored unutrašnje satisfakcije koje takva misija samo po sebi donosi, vidjeti upravo jednu od tih djevojaka da se osjeća ništa više nego samopouzdanije, najvrijednija je medalja za naš rad. Dalji uspjesi u karijeri, na privatnom i poslovnom planu samo nas još dodatno usrećuju. Na taj pogon funkcionišemo.

Kako se finansira GirlTHing? Sa kojim različitim tipovima donatora sarađujete i na koji način? Na koje sve načine oni koji to žele mogu podržati vaš rad?

Lejla Bašić: Većina projektnih aktivnosti  GirlThinga-a je realizovana uz finansijsku podršku domaćih i međunarodnih fondacija te od strane gradskih, kantonalnih i federalnih tijela. Značajnu podršku nam daje i nekoliko IT kompanija iz Bosne i Hercegovine sa kojim zajedno organizujemo razne radionice, događaje i slično.

Jedan od načina podrške našem udruženju jeste preko donacija, ne samo finansijske prirode nego i donacija u vidu razne opreme kao što su: laptopi, senzori i pločice.

Na koje aktivnosti ste trenutno najviše fokusirani? Koji su najvažniji planovi i ciljevi koje planirate da realizujete u budućnosti?

Lejla Bašić: U posljednje vrijeme aktivni smo u namjeri da mladim djevojkama i ženama prezentujemo širok dijapazon mogućnosti koje IT svijet nudi. Na prvu pomisao, većina populacije IT vidi kao sinonim za programiranje. Iako samo programiranje zauzima veliki dio IT svijeta, pored mogućnosti usavršavanja na tom polju postoji i niz drugih prilika sa kojima javnost nije upoznata. Također, u ovom modernom svijetu, veliki broj branši, postao je multidisciplinaran. Tako i IT koji je danas povezan za ekonomijom, medicinom, biomedicinskim injžinjeringom, farmacijom, grafikom i mnogim drugim disciplinama. Cilj nam je animirati našu ciljnu skupinu na dublja istraživanja mogućnosti koje IT svijet nudi jer smo poprilično sigurni da “za svakoga ima ponešto”. Trudimo se prezentovati sve te mogućnosti kroz realizaciju različitih projekata koji su upravo to, kombinacija IT-a sa drugim disciplinama. Naglasak stavljamo i na osnaživanje mladih poduzetnica, small business empowerment, mogućnosti freelancinga uz kontinuirano opremanje mladih djevojaka i sa soft skills vještinama neophodnim za pronalazak kvalitetne pozicije na tržištu rada.

Na koje sve načine uključujete zajednicu u svoj rad i šta vam to donosi?

Lejla Šarić: Kada je riječ o uključivanju zajednice uvijek se trudimo da projekte namjenimo različitim ciljanim grupama kako bi svi dobili priliku da učestvuju u aktivnostima koje organizujemo. Kroz naše projekte najčešće uključujemo djecu i mlade s tim da za svaku ciljanu grupu prilagodimo sadržaj koji će im biti interesantan i u njima probuditi ljubav prema IT-u. Za učenike/ce osnovne škole to su najčešće radionice sa robotima, za srednjoškolce/ke i studente/ce su nešto zahtjevniji programski jezici ili lično usavršavanje na polju IT-a, ali i poslovnoj karijeri. Kroz naš posljednji projekt otišli smo i korak dalje pa smo uključili mame i njihove mališane uzrasta 5 do 7 godina koji su zajedno učili da programiraju. Prema informacijama koje imamo ujedno smo i prvo udruženje koje je na ovaj način kroz programiranje uključili mame i djecu.

Jedan od principa na kojima počiva vaš rad je ženska solidarnost. Koliko je ona razvijena u Bosni i Hercegovini i na Balkanu generalno i kako joj možemo dodatno doprineti?

Azra: Možemo reći da se ženska solidarnost u BiH krenula posebno razvijati sa samim razvojem interneta i društvenih mreža koje su većini žena dale prostor da se predstave, ispričaju/istipkaju svoju priču, potraže pomoć, inspirišu druge, podijele svoje savjete, iskustva i znanja. U konačnici formirana je jedna virtuelna mreža podrške i razumijevanja koja je u velikoj mjeri rezultirala osnivanjem velikog broja udruženja koje rade na osnaživanju žena, kao što je i naše, kreiranjem mnogobrojnih projekata koji imaju isti cilj. Svakim novim danom vidi se napredak.

Kakav je, iz vašeg ugla, položaj žena u IT-u i na koje načine možemo doprineti njegovom poboljšanju?

Alma: Iako više žena radi u tehnologiji nego ikada prije, statistike pokazuju da je taj broj 2022. godine iznosio samo 24 posto. Ta nedovoljna zastupljenost čini medvjeđu uslugu ženama, ali i društvu u cjelini. Žene mogu donijeti svjež pristup i ponuditi jedinstvene perspektive za suočavanje s izazovima, rješavanje problema i dizajniranje novih proizvoda. Budući da tehnologija često nudi mogućnosti za visoke plate, prisustvo žena u industriji može pomoći u smanjenju ukupnog rodnog jaza u visini plata.

Motivacija da se djevojke i studentice više zanimaju za tehnologiju i rad u IT sektoru zahtjeva podršku porodice i društva. Nastavnici takođe treba da podrže radoznalost i kritičko razmišljanje kroz različite aktivnosti učenja koje omogućavaju djevojčicama da razviju sposobnost posmatranja, analiziranja, upoređivanja informacija i zapisivanja. Što se tiče roditelja, veoma je važno da ne pokleknu stereotipima društva da je IT sektor i tehnologija isključivo muški posao.

Da li smatrate da GirlTHing doprinosi razvoju filantropije u BiH i na koji način?

Lejla Bašić: Vjerujemo da je bitno da svako ostavi svoj jedistven pečat kroz angažman u zajednici i istakne jedan dio unikatnosti koji samo on donosi u lokalnoj sredini i šire. GirlTHing je prvo udruženje u BiH koje je osnovano sa ciljem unapređenja položaja žena u IT sektoru. Kroz svoje aktivnosti prezentujemo spoj tradicionalnog učenja koji je uvijek jedna neizostavna baza, uz dodatak naprednih savremenih metoda modernog učenja, koristeći se svim olakšicama današnje tehnologije. Ova formula rada pokazala je nevjerovatne rezultate i ponosno možemo reći da smo “fabrika” jedne grupe korisnih članova društva, koja je izabrala da misli “izvan kutije” i koja na sve načine teži uvesti različite novine.

Šta su najveći izazovi sa kojima se suočavate u radu?

Lejla Bašić: Od dana osnivanja pa do danas, izazov je ohrabriti djevojke da se “usude”. U mnogima od njih čuče nevjerovatni potencijali međutim prepreke u glavi dosta su glasne i uvijek odzvanja ono isto “Ja to nisam nikad radila.” ili “Nemam iskustva.”. Trudimo se našim radom i vlastitim primjerom pokazati da je GIrlTHing počeo od tog istog “Nisam ovo nikad radila i ja nemam iskustva.” ali uz dodatak “Ja ovo mogu naučiti i super odraditi”. Velika je zadaća osnažiti bilo koga da se upusti u osjećaj diskomfora i nesigurnosti jer se po prvi put bavi nečim ali uvijek se trudimo naglasiti da osjećaj unutrašnje satisfakcije i ispunjenja daleko nadvisuje te glasove sumnje i da u konačnici rezultati dolaze tek kada izadjemo iz svoje zone komfora.

Šta su najveći uspesi koje ste ostvarili u dosadašnjem radu, a šta je ono što tek želite da postignete?

Lejla Bašić: Najveći uspjeh je što smo u ove četiri godine djelovanja uspjeli uključiti preko 1000 djevojaka u naše aktivnosti. Djevojčice koje su kao srednjoškole učestvovale na našim radionicama danas nam ponovo dolaze kao studentice. Djevojke koje su nekada bile naše članice, danas su jako uspješne u IT kompanijama koje rade i uzor su novim generacijama.

Želimo da rastemo, i organizacijski i teritorijalno i projektno. Da sklapamo nova partnerstva, prijateljstva i konekcije. Želimo da GirlTHing postane prepoznatljiv brend u cijeloj Bosni i Hercegovini kada je riječ o IT-u i djevojakama.

Izvor: givingbalkans.org

___

Pogledaj i:

• Community fundraising – povezivanje i prikupljanje sredstava uz podršku zajednice
• Omladinska banka Zenica podržala kampanju "Niko gladan. Niko sam."

___

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro - zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.