Pred vama je serija intervjua, urađena u saradnji sa OREA-om, u kojoj pričamo sa vlasnicama i vlasnicima malih biznisa. Oni su sa nama podijelili svoja iskustva, savjete i pozitivne priče. Cilj ove mini-serije intervjua je da vam predstavi ko stoji iza tih brendova, šta je neophodno da bi se uspješno razvijao biznis, koje su to glavne prepreke i izazovi i kako ih prevazići i još mnogo toga. Sve ove priče su posebno važne u vrijeme globalne pandemije jer pokazuju kako uz trud, rad i upornost možemo da prevaziđemo krize poput ove. Nakon što prođe vanredna situacija one ostaju tu kao inspiracija i pomoć mladim preduzetnicima i preduzetnicama i onima koji to planiraju da postanu. Vjerujem da ćete u svakoj od ovih jedinstvenih i inspirativnih priča pronaći motivaciju, savet i pozitivnu energiju kao što smo i Emilija i ja pronašle razgovarajući sa našim fenomenalnim sagovornicima. Više o saradnji lonca i OREA-e pročitajte ovdje: LONAC & OREA: 7 dana za 7 priča o malim biznisima.   

Treći u nizu je intervju sa idejnim tvorcem i vlasnikom brenda TOCHAK, Emirom Salkićem.

Koliko vaših nana i deda govori točak, misleći na bicikl? Emirova nana je bila žena sa sela koja je bicikl zvala Točak, a on je naziv malo prilagodio, dodajući mu, kako kaže, internacionalni šmek. Tako danas na tržištu imamo TOCHAK – lagani drveni balans bicikl pažljivo dizajniran za djecu uzrasta od dvije do pet godina. TOCHAK je trening bicikl na kojem djeca sjede, iz prva hodaju te kada se osjete komforno trče ili dižući obje noge voze te u isto vrijeme uspješno balansiraju na dva točka. Odličan je za vježbu balansa i kontra upravljanja prije korištenja. Ili, kako bi ga naš sagovornik opisao: “TOCHAK je još jedan član porodice.“ Saznajte u ovom intervjuu i zašto.

Senka: Ko je Emir Salkić, osim što je preduzetnik?

Emir: Brata sam upitao jednom prilikom kako bi me opisao u tri riječi a on je rekao „kreativan, kreativan, kreativan,“ a ja bih to malo proširio te uvijek kažem da najviše svog vremena djelujem kao arhitekt te mimo toga poduzetnik, kreativac, 3D print entuzijast koji voli da eksperimentiše i izaziva sam sebe na različitim nivoima te radoznao kao mačka.

Senka: Kako je nastala ideja za TOCHAK?

Emir: Ideja je nastala iz prijeke potrebe, mada ne mora nužno značiti da je prijeka, ali ja sam rješavao problem i kao i uvijek izazovem sebe da, ako mogu, to sam napravim. Tako sam klincu po imenu Noah (koji je u isto vrijeme i moj sin) kojem je tada bilo 18 mjeseci htio obezbijediti bicikl na kojem može naučiti osnove održavanja balansa i kontra upravljanja. Tako sam se upustio u avanturu pod nazivom TOCHAK.

Senka: Je li TOCHAK zaštićen kao intelektualno vlasništvo?

Emir: Da, TOCAHK jeste zaštićeno intelektualno vlasništvo jer svaki detalj i svako rješenje na biciklu sam ja dizajnirao i osmislio. Neki dijelovi su doživjeli transformaciju te bicikl konstantno evolvira i određeni detalji se unaprijeđuju. Svaki TOCHAK ima svoj jedinstveni serijski broj te svaki bicikl ima personalizirani privjesak sa imenom djeteta koji je vlasnik bicikla. Ovo su samo neke od osobenosti bicikla.

Senka: Funkcionalan prototip je od ogromne važnosti za dalji razvoj proizvoda. Koliko je tebi trebalo pokušaja da napraviš TOCHAK i imaš li generalno neki savjet oko testiranja prototipa?

Emir: Imam dosta iskustva vezano za razvoj proizvoda, ali volim se držati pravila tri prototipa koliko je potrebno da se dođe do proizvoda koji bi mogao funkcionisati. Ovog pravila se moguće pridržavati u današnje vrijeme jer nam tehnologija dozvoljava ovakav pristup. Naučio sam da je James Dyson izradio preko 5000 prototipa za njegov prvi usisivač jer nije imao tehnologiju koji posjedujemo mi sada. Ja sam za TOCHAK prvo izradio skice, te 3D model a onda sam pomoću tehnologije 3D printa uradio upola manji model kako bih provjerio da li je sve na svom mjestu i kako se dijelovi ponašaju kao sklop. Tada sam pristupio prototipu u prirodnoj veličini od modelarske šperploče i testirao tako što sam sjeo ne njega. Naravno prototip je pukao i tako sam našao prvu slabu tačku koju sam doradio i uz to dodao još neka poboljšanja. Nakon toga sam izradio i drugi prototip koji sam također slomio svojom težinom. Testirao sam svojom težinom jer sam se vodio time da će bicikl, ako izdrži mene u mirovanju, moći izdržati klince u vožnji definitivno. I tako sam nakon tri prototipa (jednog malog i dva i orginalnoj veličini) uspio doći do onoga što je danas TOCHAK.

Ovim sam uvidio da je problematično za inovatore ili kreativce koji bi voljeli nešto napraviti da dođu do odgovarajuće tehnologije ili znanja koje bi im pomoglo da svoje ideje realiziraju. Ja već određeno vrijeme radim na ideji takozvanog „Maker Space“ u kojem bi se mogle ideje provoditi u djela. Gdje bi svako ko ima određenu ideju mogao doći i u saradnji sa drugim entuzijastima razviti istu i plasirati je na tržište. Vjerujem da će u toku ove godine taj prostor biti na usluzi svim kreativcima.

Senka: Stalno razvijaš nove ideje koje Tochak čine još zanimljivijim. Cijelo biciklo se može 100 % reciklirati, svi kupci dobiju i doživotnu garanciju, daješ mogućnost otkupa bicikla nakon korištenja. Da li ovo doprinosi tvom dobrom odnosu s kupcima, prepoznaju li tvoj trud? Je li bilo slučajeva otkupa?

Emir: Da, to su samo neke od prednosti koje vlasnici dobijaju kao članovi TOCHAK porodice. Trenutno radim na modelima broj 98 i 99. U ovih 100 komada bile su tri reklamacije što je 3 % koje sam riješio vrlo efikasno. Želim da svi koji posjeduju TOCHAK budu dio jedne porodice, a ne kupci bicikla te da znaju da je uvijek neko tu ko će se brinuti o biciklu i onda kada taj bicikl više ne bude zanimljiv njima ili njihovim klincima. Isti mogu vratiti uz određeni povrat novca u zavisnosti od stanja TOCHKA. Ideja je da se što široj publici omogući pristup da budu dio ove porodice. Na ovaj način bi se bicikli koji su se već ranije koristili dotjerali i ponudili drugima uz pristupačniju cijenu. Takav bicikl bi dobio svoj novi serijski broj u vidu orginalnog sa dodatkom slova a,b,c…gdje bi se znalo koliko je klinaca vozilo taj bicikl prije. Do sada nije bilo povrata proizvoda, što je i razumljivo jer prvi klinac koji ga prestaje koristiti će biti Noah ove godine. Vidjećemo šta će se dešavati u budućnosti.

Senka: Nakon svake serije TOCHAK se unapređuje. Koji su naredni planovi za razvoj TOCHKA, hoće li biti nekih inovacija, posebno nakon 100-tog izdanja?

Emir: Broj 100 je već rezervisan i taj će bicikl biti posebno izdanje jer sam ga pripremio od punog drveta oraha i zadržat ću ga u svojoj kolekciji. Također trenutno radim na konfiguratoru TOCHKA koji će biti dostupan na stranici www.tochak.ba gdje će se moći sklopiti bicikl po želi. Svaki bicikl se radi za naručioca te svaki ima mogućnost izbora boje kože na sjedalu (koja je prirodna ili vegan u zavisnosti od preferencija), vrste drveta upravljača te boje točkova gdje će korisnici moći vidjeti kako će bicikl izgledati kada bude sklopljen. Također, ono na čemu radim je da će bicikli uskoro dobiti brojač na kojem će se očitavati koliko je koji bicikl prešao. Na ovaj način će roditelji moći podijeliti ovu informaciju na našoj web stranici i u tom slučaju možete vidjeti koliko je koji bicikl prešao i kako vaš TOCHAK kotira. Za određene kilometraže ćemo prirediti prigodne poklone za klince, a sve u cilju masovnijeg korištenja i rekreacije klinaca u ovo digitalno doba.

Senka: Veza (zglob) između tijela bicikla i prednjeg dijela je izrađena tehnologijom 3D printanja, čime se također baviš. Koliko je popularna ova tehnika u BiH i ko je najviše koristi?

Emir: Ja sam na biciklu pokušao upotrijebiti svoje znanje iz raznih oblasti te sam osim dizajna uključio i tehnologiju 3D printa koja sve više uzima maha u BiH kako ste mogli vidjeti u proteklom periodu gdje su mnogi entuzijasti printali vizire za medicinske radnike tokom pandemije COVID-19. Uglavnom se ovim bave pojedinci koji u svojim kućama ili manjim kancelarijama imaju 3D printere i eksperimentišu na raznim poljima.

Senka: TOCHAK objedinjuje dizajn arhitekturu, 3D printing, reciklažu, inovaciju. I arhitektura i biznis su poznati po inovacijama, stalnom učenju, istraživanju novog, prilagođavanju… Šta misliš koliko je to što si arhitekta utjecalo na tvoje preduzetničke poduhvate?

Emir: Nisam siguran da je arhitektura uticala na moje poduzetničke poduhvate jer mi kao arhitekti, na žalost, nismo trenirani da budemo poduzetnici već se nekako sami nađemo u tome (naravno oni koji to žele). Prije bih rekao da je to više moj nemir i radoznalost. Ja sam svoju prvu firmu osnovao sa cimerom 1997. godine koja je imala za cilj izradu WEB stranica, svoju drugu napravio 2006. godine, a u druge poduzetničke poduhvate krenuo u godinama koje slijede iza toga. Sjećam se da sam kao klinac za novu godinu prodavao roditeljima i gostima slatkiše koje sam dobio u paketićima pa bih mogao reći da su to moji prvi poduzetnički koraci. Kako tinejdžer sam šio baseball kape sa personaliziranim logom i vjerujem da je u meni uvijek bio neki poduzetnički crv koji mi nije dao mira.

Senka: Da li je TOCHAK spreman i za izlazak na strano tržište? Koliko su ljudi zainteresovani vani za kupovinu TOCHKA, imaš li takvih upita?

Emir: TOCHAK se već nalazi u inostranstvu i to 25 komada, ali su to uglavnom direktne narudžbe dok se još uvijek ne nalazi u direktnoj prodaji u nekoj od prodavnica, mada je bilo upita. Ono na čemu sada radim je pribavljanje CE znaka koji potvrđuje da je bicikl u skladu sa evropskim standardima za ovakav proizvod i tada vjerujem da će se TOCHAK naći u oficielnoj prodaji u zemljama poput Švicarske, Austrije, Švedske, Španije, Njemačke i drugih.

Senka: Svakodnevno smo svjedoci ogromnog utjecaja COVID-19 pandemije na tržišta širom svijeta. Veliki broj biznisa se zatvara zbog smanjenih primanja, ali i drugih razloga. Kako si se ti pilagodio novonastaloj situaciji i da li je pandemija utjecala na tvoj rad?

Emir: Ovo je treća godina kako se TOCHAK proizvodi. U njoj sam već sklopio 20 komada što je na tragu prošlogodišnjeg prosjeka gdje je sklopljeno 56, dok je prve godine sklopljeno njih 19. Statistički ova godina je za nijansu bolja nego prošla. Ne mogu reći da je pandemija pretjerano uticala na narudžbe, ali mogu reći da sigurno nije uticala na distribuciju jer sam ja već ranije imao pripremljene zalihe dijelova, ali sam protekli period radio na unapređivanju društvenih mreža i razvoju web stranice.

Senka: Kažeš da si se na vrijeme osigurao zalihama, koliko je teško nabaviti materijal za ovakav proizvod u BiH?

Emir: Većina materijala se može naći u ponudi u Bosni i Hercegovini, ali se malo toga proizvodi u BiH, što mi je iskreno žao. Drvo se dobavlja iz Austrije, vijci iz Poljske, materijal za 3D print iz Holandije, guma iz Slovenije. Jedini materijal koji se može kupiti i proizvodi se kod nas je koža kojom je tapacirana sjedalica. Bilo bi izvrsno kada bi sve materijale za proizvodnju mogao naći u BiH, a ko zna možda s odlučim i sam početi proizvoditi repromaterijal.

Senka: Kako je TOCHAK završio na OREI i šta misliš o jednoj takvoj platformi za kreativce? Jedna od njenih prednosti su defnitivno OREA bazaari – što je veoma korisno za one koji nemaju svoje prodajno mjesto. Koliko su tebi sajmovi korisni i da li si izlagao na njima?

Emir: Sa OREA timom sam se upoznao slučajno i to prije nego su pokrenuli platformu. Ja sam im ispričao priču o svom proizvodu i vjerujem da im se svidjelo tako su me pozvali da im se pridružim na platformu i mogu reći da sam ja jedan od beta testera platforme i s njima sam od samog početka. Jako mi je drago što sam dio ove porodice i mislim da OREA plete jako zanimljivu priču i vjerujem da će u budućnosti ta priča biti oslonac za sve kreativce i poduzetnike u njihovim počecima kao i podrška onim koji su već razvijeni. Uvijek se rado odazovem njihovim bazarima i mislim da su te žive prodaje dobre jer kupci mogu fizički opipati sve proizvode koji se nude i da je to jako dobar komplement njihovoj platformi.

Ja sam dio i tako zvanog „maker community“ gdje razni kreativci plasiraju svoje inovacije te sam sa TOCHKOM prisustvovao na dva Maker Fair-a u Barceloni. Na ovim sajmovima možete vidjeti apsolutno drugačija razmišljanja sa raznih strana svijeta i dosta toga naučiti. Možda je neka paralela ovome „Noć Istraživača“ koja se svake godine održava u nekoliko gradova u BiH na kojem također uzimam učešće i nadam se da će u godinama koje dolaze ova noć prerasti u nekoliko noći i da će mnogi kretivci imati šta da pokažu.

Senka: Tvoja ideja je nastala tako što je rješavala tvoj problem i potrebu, kasnije se pretvorila u hobi koje je već danas biznis. Po tvom mišljenju, kad je dobar moment da hobi preraste u biznis?

Emir: Ako želite da napravite neki biznis ili da prodate neki proizvod dovoljno je da riješite neki problem koji tišti vas ili neke druge. Na taj način stvarate potrebu za vašim proizvodom. Iskreno mislim da je svako vrijeme dobro za pokretanje samo se treba na to odlučiti. Ne mora se sve proizvoditi u milionima primjeraka već se može krenuti sporadično po koji primjerak i onda će tržište pokazati potrebu za samim proizvodom. Naravno uvijek se treba prilagođavati tržištu te uvijek inovirati i ne stajati u mjestu.

Senka: Iz tvog iskustva, s kojim korakom u razvijanju jednog proizvoda je najviše potrebno pomoći? Je li to prodaja, marketing, ili nešto treće?

Emir: Mislim da ovo zavisi od osobe kojoj treba pomoći, one koja razvija proizvod. Neko je dobar u marketingu i zna plasirati svoj proizvod, neko je pak bolji u tehničkoj izvedbi i izradi proizvoda neko i tako dalje. Ali ono što je najbitnije je da taj neko pronađe svoje slabe tačke i da radi na tome te da na tim poljima zatraži pomoć od poznanika, i onih koji to nisu. Nevjerovatno je šta su ljudi spremni uraditi samo ako pitate.

Senka: Još jedan od glavnih izazova sa kojim se suočavaju vlasnici malih biznisa, posebno oni koji se bave ručnim radom, jeste određivanje cijene. Da li si ti imao poteškoća da formiraš cijenu za TOCHAK i šta je sve neophodno da uđe u tu računicu?

Emir: Moj stav je da proizvod trebate napraviti što je najbolje moguće. Razni načini su kako odrediti cijenu nekog proizvoda od onih jednostavnih materijal plus vrijeme plus zarada, a opet sa druge strane koliko onaj koji ga proizvodi misli da vrijedi i koliko je tržište spremno platiti. Bitno je napomenuti da je ručni rad sve više cijenjen, a vjerujem da će i potrošači nakon pandemije početi drugačije posmatrati proizvode koje kupuju. Mislim da će se više kupovati skuplji, a kvalitetniji proizvodi i tu je prilika malih proizvođača - onih koji više od 50 % proizvoda izrade ručno. Ja svaki dio, osim guma i vijaka, bukvalno provučem kroz svoje ruke te mislim da to vrijedi i da će kupac znati da to prepozna.

Senka: Imaš li ti neki upit ili savjet za lonac.pro zajednicu, kako da pomogne malim biznisima?

Emir: Ono što bih generalno mogao reći je da ovakva podrška nikada ne bi trebala prestati već prerasti u nešto mnogo veće i krupnije te da treba pružiti šansu što više malih i mladih poduzetnika.

Zaprati TOCHAK:

• Web stranica
• Instagram
• Facebook
  
• Orea

Pročitaj više:

• LONAC & OREA: 7 dana za 7 priča o malim biznisima
• Intervju sa Sunitom Dizdar-Hodžić: Flora nakit – Dašak proljeća u stanovima tokom izolacije
• Intervju sa Gloriom Galić-Volarić: Put u poslu uveliko mogu olakšati i ubrzati ljudi s kojima ste okruženi
• Intervju sa Irmom Saljević-Krvavac: Volim podržati druge jer za sve ima mjesta pod kreativnim nebom
• Intervju sa Đejlom i Aidom – Kupci trebaju imati više povjerenja u domaće, ručno rađene proizvode
• Intervju sa Jasminom Dizdarević: Da bismo očuvali tradicionalne zanate, moramo ih popularizovati
• Intervju sa Damirom Bajraktarevićem – OREA je malim biznisima otvorila tržište bh. dijaspore
• Šta je zajedničko ovim malim biznisima i kakva im podrška izostaje?

Pridruži se Facebook grupi:

• lonac.pro - zajednica za aktivizam i preduzetništvo